KVADRATNI CM NEBA (blog)
ZA DJECU I MLADE
  • 1.) PATULJAK PRIČULJAK i druge priče (bajke, basne i priče za djecu)
  • 2.) OBALE RUŽIČASTIH OBLUTAKA (poezija za djecu)
  • 3.) PUTOKAZ ZALUTALIMA (roman za mlade)
  • 4.) SVI SMO MI JEDNAKI U SVOJOJ RAZLIČITOSTI, SVI SMO MI – DJECA / NE JEMI TË GJITHË TË BARABARTË NË DALLIMET TONA, NE JEMI TË GJITHË – FËMIJËT (ilustrirana hrvatsko-albanska početnica: slovarica i bojanka za djecu predškolske i rane školske dobi; pomoć djeci albanske narodnosti u Hrvatskoj u svladavanju hrvatskoga jezika i hrvatske abecede te početnog čitanja i pisanja)
Nema zapisa.
Blog
utorak, studeni 18, 2014

 







Željka Kovačević Andrijanić rođena je 18. prosinca 1971. godine u Rijeci. Živi u Kostreni pokraj Rijeke. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci diplomirala je Predškolski odgoj (zvanje: odgajateljica djece rane i predškolske dobi), a na Učiteljskom fakultetu Razrednu nastavu (zvanje: dipl. učitelj / mag. primarnog obrazovanja). Doktorandica-apsolventica je Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stekla je i diplomu grafičke dizajnerice pri Cambridge International Education Center Ivora – Obrazovnom centru  Rijeka.
 
1987. godine, u prvom razredu srednje škole, primljena je u Riječko književno i naučno društvo kao dotad (i nakon toga) najmlađi član, a 1988. godine izabrana je za člana predsjedništva istoga društva. Te, 1988. godine, u dobi od 16 godina, RKND objavljuje njezinu prvu zbirku poezije Udvoje. 1990. godine primljena je u Hrvatsko književno-znanstveno društvo Rijeka. Iste godine na anonimnom natječaju HKZD-a osvaja nagradu za zbirku poezije Nježni stihovi, koja biva objelodanjena nekoliko mjeseci kasnije. 19. rujna 2013. godine zatražila je brisanje iz članstva Društva hrvatskih književnika - Ogranka u Rijeci...
 
Dosad su joj objavljene sljedeće knjige:
1.) Udvoje (zbirka poezije; Riječko književno i naučno društvo; Rijeka, 1988; recenzent: prof. Hrvoje Hitrec);
2.) Nježni stihovi (zbirka poezije; Hrvatsko književno i znanstveno društvo Rijeka; Rijeka, 1990; nagrađena zbirka 1990. godine);
3.) U njedrima oluje (zbirka poezije; Biblioteka VAL, Centar društvenih djelatnosti mladih; Rijeka, 1993; urednik: prof. Mladen Urem, recenzent: prof. dr. sc. Goran Kalogjera, lektor: prof. Kazimir Urem);
4.) Grad zatočenih prolaznika (zbirka poezije; Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci; Rijeka, 2009; urednica: Diana Rosandić, recenzentica: prof. Maja Gjerek);
5.) Ulica neriješenih zagonetki (roman; Venerus; Rijeka, 2011; urednica: Diana Rosandić, recenzenti(ce): dr. sc. Anita Rončević, prof. Ivana Pandžić, prof. Silvija Benković, prof. Kristina Posilović, Goranka Mudrovčić, dipl.bibl., lektorica: prof. Branka Perković Jardas);
6.) U njedrima oluje – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (Venerus, Rijeka, 2011; urednica: Silvija Benković Peratova, recenzenti: prof. dr. sc. Goran Kalogjera, prof. Sanjin Ivandić);
7.) Grad zatočenih prolaznika – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (Venerus, Rijeka, 2011; urednica: prof. Silvija Benković Peratova, recenzenti(ce): Diana Rosandić, prof. Ivo Mijo Andrić, prof. Maja Gjerek);
8.) Miris zelenih jabuka / Dnevnik jedne ljubavi (Venerus, Rijeka, 2012; izbor ljubavne poezije; urednica: Goranka Mudrovčić).

Spremne za objavu, odnosno u  pripremi za tisak su njezine sljedeće knjige:
1.) Ulica neriješenih zagonetki (roman; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje);
2.) Suze krilana (zbirka priča i novela);
3.) Nisu zvijezde krive što je nebo noću crno (knjiga izabranih pjesama: 1987.-1998.);
4.) Crveno i crno (zbirka poezije);
5.) Patuljak Pričuljak (ilustrirana zbirka priča, bajki i basni za djecu);
6.) Obale ružičastih oblutaka (ilustrirana zbirka poezije za djecu);
7.) Putokaz zalutalima (roman za mlade);
8.) Svi smo mi jednaki u svojoj različitosti, svi smo mi – djeca / Ne jemi të gjithë të barabartë në dallimet tona, ne jemi të gjithë – fëmijët (ilustrirana hrvatsko-albanska početnica: slovarica i bojanka za djecu predškolske i rane školske dobi; pomoć djeci albanske narodnosti u Hrvatskoj u svladavanju hrvatskoga jezika i hrvatske abecede te početnog čitanja i pisanja) – u koautorstvu sa Shehide Jakupi; 
 
Poezija, proza, recenzije i književne kritike objavljivani su joj u brojnim knjigama, zbornicima i časopisima za književnost i kulturu: knjizi izabranih priča Jedna priča iz Domovinskog rata (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2014.), časopisu za književnost i umjetnost Književnost uživo (Studio TiM & Udruga Katapult), časopisu za književnost i književne prosudbe Književna Rijeka Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, Godišnjaku Riječkog književnog i naučnog društva, zbornicima Hrvatskog književno-znanstvenog društva – Rijeka: Pozdrav, Susreti, Sunce, Plovidba, Biografske minijature, časopisu za književnost Ri-Val Centra društvenih djelatnosti mladih, antologijama prof. dr. sc. Gorana Kalogjere Mlada Rijeka u stihu i Dan velikih valova (urednici: Urem, M.; Ušljebrka, G.; Zagorac, M.), karlovačkim časopisima za kulturu i umjetnost Svjetlo i Forum, elektronskom Magazinu GKR i drugdje... Nastupala je na nizu književnih tribina i manifestacija te gostovala u brojnim televizijskim i radijskim emisijama.
 
Kao glavna urednica triju nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA, Verba i Venerus (2009.-2012.) uredila je tridesetak knjiga poezije i proze poznatih domaćih autora. Osim u književnost, zaljubljena u znanost i znanstvena istraživanja, Kovačević Andrijanić piše i objavljuje znanstvene i stručne radove, recenzije i osvrte (pedagogija) te aktivno sudjeluje na međunarodnim i državnim znanstvenim i stručnim skupovima pedagoga i odgajatelja.
 
Volonterka je u riječkoj Humanitarnoj udruzi Oaza (odgojno-obrazovni i socijalni rad; voditeljica programa za djecu predškolske i rane školske dobi, članica stručnog tima za profesionalnu orijentaciju učenika osmih razreda osnovne škole i voditeljica stručnog pedagogijsko-psihologijskog osposobljavanja volontera Udruge – trenutačno na rodiljnoj stanci).
 
Uz pedagogiju i književnost, njezina velika ljubav su i novinarstvo odnosno voditeljstvo. S medijima se, u svojstvu voditeljice i novinarke, prvi put susreće kao osamnaestogodišnjakinja 1990. godine na prvoj riječkoj neovisnoj televiziji TvRi (1990.-1991.). Zatim je, nakon pauze, uslijedio novinarsko-voditeljski rad na riječkom SVid radiju (1998.-1999.), pa nakon nove pauze tromjesečno voditeljsko-novinarsko volontiranje na Kanalu Ri (2005.), da bi potom godinu dana provela na Radiju Trsat kao glavna urednica (2005.-2006.), voditeljica i novinarka te zatim pisala za portal R1 Regionalne radio mreže R1 (2007.), kao i bila osobom zaduženom za odnose s javnošću nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA, Verba i Venerus (2009.-2012.). Od siječnja 2011. do 19. rujna 2013. godine (kada je zatražila brisanje iz članstva Ogranka) bila je voditeljica odnosa s javnošću Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci.




Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2013. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 18:18 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, studeni 12, 2014
 



Priča "Doktore, molim vas, vrati mi Sunce" našla je svoje mjesto u zbirci priča "Jedna priča iz Domovinskog rata". Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatskog društva pisaca i predstavlja izbor priča iz natječaja Ministarstva branitelja, u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, Hrvatskom radiotelevizijom, Hrvatskim društvom pisaca i Vukovar Film festivalom, pod nazivom "Jedna slika iz Domovinskog rata".

Za filmsko uprizorenje povjerenstvo je izabralo priču "Povratak" Maje Hrgović, a za zbirku priča "Jedna priča iz Domovinskog rata" od 150 pristiglih radova izabrano je 20 priča čiji su autori: Željka Kovačević Andrijanić, Vladimira Becić, Anela Borčić, Julienne Eden Bušić, Dean Čanić, Jasminka Domaš, Marijo Glavaš, Maja Hrgović, Leonida Kifer, Zoran Kršul, Ivana Šojat-Kuči, Sanda Lončar, Kemal Mujičić Artnam, Zdenka Maltar, Damir D. Ocvirk, Žarko Plevnik, Sanda Špika, Spomenka Štimec, Mirjana Vadlja i Vlado Vurušič.

U povjerenstvu za izbor sudjelovali su Mirela Buterin, Dean Šoša, Igor Rakonić, Ognjen Sviličić i Tomica Bajsić, koji je knjigu objavljenu u nakladi Hrvatskog društva pisaca uredio i pripremio za tisak.


Više: "Jedna priča iz Domovinskog rata". Hrvatsko društvo pisaca. Zagreb, 2014.

Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2014. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 12:22 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 22, 2013


 
Klikom na sliku naslovne stranice knjigu možete čitati, a neke od njih i besplatno preuzeti u PDF-u.


Book Teasers:


   
          "Ulica neriješenih zagonetki"                                 "Suze krilana"
(roman; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje)                (zbirka priča i novela)

   
                     "Crveno i crno"                      "Nisu zvijezde krive što je nebo noću crno"
                            (poezija)                                                   (izabrane pjesme)

 


Čitanje / download:


   
              "Miris zelenih jabuka /                           "Grad zatočenih prolaznika"
               Dnevnik jedne ljubavi"                 (poezija; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje)
     (izbor ljubavne poezije: 1987.-1998.)                          Venerus; Rijeka, 2011.
                 Venerus; Rijeka, 2012.


  
                   "U njedrima oluje"                             "Ulica neriješenih zagonetki" 
(poezija; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje)                            (roman)
                  Venerus; Rijeka, 2011.                                    Venerus; Rijeka, 2011.


    
            "Grad zatočenih prolaznika"                           "U njedrima oluje"
                             (poezija)                                                       (poezija)
     Društvo hrvatskih književnika - Rijeka            CDM - Biblioteka VAL; Rijeka, 1993.

                   & Verba; Rijeka, 2009.


  
                   "Nježni stihovi"                                                  "Udvoje"
                          (poezija)                                                  (poetski prvijenac)
   Hrvatsko književno-znanstveno društvo;          Riječko književno i naučno društvo;
          Rijeka, 1991. (nagrađena 1991.)                                Rijeka, 1988.


 


Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2013. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 09:09 |Isključeno | Komentari: 0
petak, listopad 14, 2011
 





Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 22:53 |Isključeno | Komentari: 0
 





Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 18:58 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, listopad 12, 2011
MojaRijeka.hr











Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 17:39 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, rujan 28, 2011
 





Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 18:43 |Isključeno | Komentari: 0
subota, kolovoz 27, 2011


Tekst: Goranka Mudrovčić, dipl. bibl.
Foto: Željko V. Šepić, Gordana Hajtić
 
 ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić doživjela velik interes i uspjeh
 
Na Trsatskoj gradini u Rijeci u petak, 26. kolovoza predstavljen je, u pomalo neobičnom, drugačijem pristupu predstavljanju knjiga, roman riječke književnice Željke Kovačević Andrijanić 'Ulica neriješenih zagonetki'.
 
Brojne prisutne u ime Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci pozdravila je predsjednica Ogranka prof. Silvija Benković Peratova, poznata hrvatska književnica i slikarica, a u ime Naklade Venerus iz Rijeke direktor Đani Venerus.

Prof. Benković ukratko je predstavila autoricu kao plodonosnu književnicu kojoj je prva knjiga objavljena u dobi od 16 godina, da bi ih do sada objavila pet, a desetak ih je u pripremi za tisak. Književnica Kovačević Andrijanić, naglasila je Benković, istovremeno je i spisateljica, i supruga, i trostruka majka, i glavna urednica nakladničke kuće Venerus, i urednica više od dvadeset knjiga domaćih autora, od rane mladosti poznata riječka televizijska i radijska voditeljica i novinarka, potom učiteljica, odgajateljica i apsolventica Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uza sve spomenuto ističe se i humanitarnim radom s djecom i mladima. Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, voditeljica odnosa s javnošću i urednica web-a DHK-Ri.
 
 
 Diana Rosandić, dr. sc. Anita Rončević

Urednica romana, poznata hrvatska književnica Diana Rosandić, istaknula je kako je ''tek naizgled riječ o jednostavnom i pitkom proznom štivu'', no kako ''ono u sebi sadrži težu, dublju, emocionalno-duhovnu razinu koja će površnom čitatelju vrlo lako promaći, no onom čitatelju koji doista čita i retke i između njih bit će jasno kako se radi o zapravo poprilično teškoj filozofskoj temi bivstvovanja na ovom planetu i propitkivanju dimenzija koje poznajemo, ne zaboravljajući pritom vječna pitanja na koja pokušavamo od pamtivijeka odgovoriti: što je prostor, a što vrijeme te dokle oni sežu i čega ima iza vrata ovozemaljske smrti?'' Rosandić se osvrnula i na pojedine elemente recenzije prof. Kristine Posilović u kojima Posilović navodi da se u ''nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu'' te, kako ističe Posilović, ''…vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao  života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima. ... Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkog prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje, pa sve do filmskih prikaza automobilske nesreće u kojoj glavni protagonisti romana stradaju, tjeraju nas da što prije otkrijemo 'zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?'.'' 

 
Željka Kovačević Andrijanić, Diana Rosandić

Dr. sc. Anita Rončević, profesorica na Učiteljskom i Filozofskom fakultetu u Rijeci, pedagoginja, likovna i glazbena umjetnica te jedna od recenzentica romana, također se dotaknula pitanja bivstva, no proširivši ih i na pitanja razumijevanja ljudske psihe, 'psihičkih' i 'duševnih poremećaja' te tzv. 'indigo' i 'kristalne' djece o kojoj se u posljednje vrijeme sve češće govori. Naglasila je vizualno-duhovnu dimenziju romana u kojoj do izražaja dolaze vrlo živopisni opisi koji kod čitatelja pobuđuju dojmove svojevrsnih slika, pa čak i pomno razrađenih filmskih scena, te je čitatelj u mogućnosti i vizualno i emocionalno pratiti fabulu i na taj je način cjelovito doživjeti. Savjetovala je profesorima hrvatskoga jezika i književnosti zaposlenima u srednjim školama i visokoškolskim ustanovama da roman 'Ulica neriješenih zagonetki' svakako ne samo pročitaju, nego i predlože svojim učenicima i studentima kao lektiru, štivo koje je od izuzetna značaja pročitati ne bi li na taj način mladi ljudi došli do spoznaja koje ih, možebitno, u adolescentnoj dobi zaobilaze, a trebale bi ih zaintrigirati.


Željka Kovačević Andrijanić

Roman je, kako u svojoj recenziji navodi prof. Ivana Pandžić, a s čijim se doživljajem i viđenjem romana uvelike slaže prof. Benković Peratova, ''pomalo teško žanrovski klasificirati jer je istovremeno riječ o obiteljskoj, ljubavnoj, psihološkoj i, uvjetno rečeno, fantastičnoj prozi.'' Kako naglašava prof. Pandžić, autorica ''vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim, a prvenstveno ljubavnim vezama: Filipa, Maje, Tajane, Gordane i Romana. Zadnja priča-perspektiva, ona Romanova, iznenađuje, neočekivana je, a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile. Ovakvim strukturiranjem romana Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu 'Krik i bijes' Williama Faulknera. No, tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće, premda oba romana tematiziraju raspad obitelji, ali pritom kreću s drugačijih, dijametralno suprotnih polazišta. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. Međutim, 'Ulica neriješenih zagonetki', za razliku od Faulknerovog 'Krika i bijesa', jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće, ljubavi i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja, nesreće, boli i tuge s druge strane'', dok su ''snovite dionice ovog romana vrlo lirične, impregnirane dubokom emocionalnošću, a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. Pritom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju, ali i najbolniju i najtužniju. Naime, Maja, Filipova i Tajanina kći, 'starmalo' je stvorenje koje jedino veselje pronalazi u pticama, livingstonskoj metafori slobodnog duha izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih, nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi, Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja. Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane, ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom, s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Ipak, fabula ostaje otvorena, ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi, a koja se opetovano, poput Feniksa, rađa iz pepela naše svakidašnjice. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života...''.
 


I prof. Benković Peratova i prof. Pandžić u svome osvrtu prepoznaju i naglašavaju elemente kvantne mehanike koja se provlači kroz fabulu romana te izvanrednu psihološku profilaciju likova. Prof. Benković je napomenula kako, ''...gradeći fabulu na relaciji realno-fantastično, spisateljica balansira između životnih i posmrtnih ispovijedi svih članova obitelji koji nastavljaju pričati priču i onog trena kada fizički umiru na mjestu nesreće, preobražavajući se u fiktivni oblik ptice. Stoga i naslovnica likovno korespondira sa samim sadržajem romana. ... Autorica ponire u forme: JA-dijete, JA-majka i žena, JA-otac i suprug, JA-prijateljica... i to – vrlo uspješno! Ona ulazi u tajne svjetove osmogodišnje djevojčice koja iz svoga kuta objašnjava odnose između mame i tate, braneći ih iz petnih žila (tipično dječje) kako bi izgradila svoju istinu utemeljenu u nadi da će se roditelji ipak u konačnici pomiriti, jer djeca čeznu za cjelovitom obitelji. Željka ulazi i u mušku psihu postajući: JA-muškarac, JA-tata, JA-muž,-JA ljubavnik... pa patnik sa svim samopriznanjima, pogreškama i kajanjima. Možda bi bilo za očekivati da je u ženskim licima nadjačala dječju i mušku psihologiju, ali nije! U svim je likovima uspjela prodrijeti u temeljni supstrat rodova'', naglasila je prof. Benković.

 
Plesni performans Martine Rukavina, mlade riječke plesne umjetnice suvremenog plesa / Izložba u pokretu ''Obucite duh, a ne tijelo'' riječke modne kreatorice Jelene Depope Yoko

 Vrlo zanimljivu i doista – kako je i najavljivano – nespecifičnu večer predstavljanja knjige svojim su nastupima upotpunile mlada riječka modna kreatorica Jelena Depope Yoko i riječke manekenke i glumice s modnim performansom-izložbom u pokretu pod nazivom 'Obucite duh, a ne tijelo', pri čemu su neverbalnom komunikacijom pokretima, gestama, mimikom i plesnim figurama dočarale emocionalna stanja likova iz romana, dok je ništa manje poznata mlada riječka plesna umjetnica suvremenog plesa Martina Rukavina, najavljujući glumce – koji su čitali, u stilu stilskih vježbi, kraće ulomke iz romana – plesom dočaravala, uz najavne glazbene brojeve svaki pojedini lik i izmamila, kao i izložba u pokretu, gromoglasan pljesak publike.

 
Željka Kovačević Andrijanić

Autorica Kovačević Andrijanić zahvalila se svojoj obitelji, a posebice najstarijem sinu u čiji je, kako je rekla ''svijet pokušala proniknuti gradeći jedan o likova romana, koji joj je otvorio jedan sasvim novi svemir i posve drugačiji pogled na svijet negoli ga je ranije imala''. Na neki način, naglasila je, upravo je to ''otkrivanje novog svijeta svijesti bilo poticaj proširivanja vlastitih vidika i nastanka romana u vizuri kakvoj je naposljetku objavljena 'Ulica neriješenih zagonetki'.''.
 



Budući da su se istovremeno u Rijeci odvijala još dva vrlo zanimljiva kulturno-umjetnička događaja: glazbena manifestacija 'Fall Fest' i već gotovo tradicionalna riječka modna revija poznata pod nazivom 'Riječke stepenice', znakovito je da je predstavljanju romana 'Ulica neriješenih zagonetki' Željke Kovačević Andrijanić nazočila prilično brojna publika vrlo šarolike starosne dobi, iz čega proizlazi zaključak kako kvalitetno književno djelo još uvijek pronalazi svoj put do čitalačke publike.

 Više fotografija (MojaRijeka.hr):



Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 17:56 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 25, 2011



Roman ‘’Ulica neriješenih zagonetki’’ Željke Kovačević Andrijanić teško je žanrovski klasificirati jer je istodobno riječ o obiteljskoj, ljubavnoj, psihološkoj i, uvjetno rečeno, fantastičnoj prozi. Zapravo, ''Ulica neriješenih zagonetki'' jesu priče o svakodnevnici koje povezuje lajtmotiv tragične automobilske nesreće kao vrhunca tragedije jedne nesretne obitelji koja nije znala, a ni imala snage život usmjeriti prema ljubavi i sreći. Roman je to o raspadu jednog braka i odnosima koji su ga uzrokovali i koji će uslijediti nakon njega, ali i o tome kako djeca doživljavaju  činjenicu da više ''krevet ne miriše i na more i na livadu“, tj. „da je tata otišao privremeno dok se mama ne ohladi''. U tom trenutku, dakle kad je brak glavnih likova Tajane i Filipa okončan, započinje radnja ''Ulice neriješenih zagonetki'', romana kojemu su tuga i bol glavne odrednice.

Autorica Željka Kovačević Andrijanić vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim, a prvenstveno ljubavnim vezama - Filipa, Maje, Tajane, Gordane i Romana. Zadnja priča-perspektiva, ona Romanova, iznenađuje, neočekivana je, a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile.
Ovakvim strukturiranjem romana  Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu ''Krik i bijes''  Williama Faulknera. Naravno, tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće, iako oba romana tematiziraju raspad obitelji, ali pritom kreću s drugačijih, dijametralno suprotnih polazišta. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. Međutim,  ''Ulica neriješenih zagonetki'', za razliku od Faulknerovog ''Krika i bijesa'', jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće, ljubavi  i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja, nesreće, boli i tuge s druge strane.

Iako Kovačević Andrijanić osnovnu radnju stalno vraća na početak, pripovijedanje je linearno, klasično. Ipak, ono je često isprekidano unutrašnjim monolozima i snovima nekih likova koji su odraz autoričine načitanosti, ali i posveta književnim klasicima koji su obilježili njezin (autoričin) život. Tu je prvenstveno riječ o ''Malom princu'' Antoinea de Sainta-Exuperyja i ''Galebu Jonathanu Livingstonu'' Richarda Bacha. Unatoč stalnom ispreplitanju realnog i irealnog, glavni narativni tok ''Ulice neriješenih zagonetki'' se nikada ne gubi, a svi odmaci od njega imaju funkciju zaokruživanja radnje. Treba istaknuti da su snovite dionice ovoga romana vrlo lirične, impregnirane su dubokom emocionalnošću, a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. Pri tom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju, ali i najbolniju i najtužniju. Naime, Maja, Filipova i Tajanina kći, ''starmalo'' je stvorenje koje jedino veselje pronalazi  u pticama, livingstonskoj metafori slobodnog duha, izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih, nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi, Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja.

Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane, ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom, s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Ipak, fabula ostaje otvorena, ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi, a koja se opetovano, poput Feniksa, rađa iz pepela naše svakidašnjice. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života.

Roman ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić jest knjiga kojoj ćemo se vraćati jer osvaja jednostavnošću kojom su, kroz izvanredno karakterizirane likove i njihove nesretne sudbine te kroz uvjerljive i dinamične dijaloge, izrečene neke bolne i tužne životne činjenice koje mogu biti dijelovi i naših života.

 
Ivana Pandžić, prof.



Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 19:03 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 1, 2011



U motivskom središtu ovog romana jest Obitelj, osnovna ćelija društvenih i sveljudskih odnosa koja se danas više nego ikad našla pred iskušenjima modernog načina i tempa života. OBITELJ, to sveto utočište ljudske postojanosti bez koje čovjek ne bi bio čovjek u punom smislu te riječi, doista prolazi kroz niz "neriješenih zagonetki" pod paskom svih mogućih zamki i utvara koje donosi potrošačko materijalističko društvo, stavljajući prioritet svemu vidljivom na veliku štetu "nevidljivog": duhovnog! Utrka za vremenom, prestižem, ugledom pa čak i slavom; utrka za dostizanjem vidljive krune i zbrajanjem kvazibodova – čini svoje: ona sustavno urušava temeljna ljudska pitanja kao što su iskrenost, komunikacija, prijateljstvo, povjerenje, ljubav. Ako je, a jest, po Majci Terezi "ljubav žrtva", postavlja se veliko pitanje: tko je u ovom i ovakvom društvu još spreman na žrtvu zbog višeg cilja? Tko je uopće spreman na vlastite psihoanalitičke trenutke samoispitivanja: ''Što je moj viši cilj?''.

Uvod romana ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić predstavlja srž, okosnicu cjelokupne radnje – priče koja se može preslikati u mnoge današnje obitelji: roditelji koji su zaokupljeni sami sa sobom; djeca koja pokušavaju oponašati roditelje, zakopana u svijetu po njihovom, samo njima poznatom modelu; prijatelji koji doslovce igraju višestruke uloge ovisno o situaciji i prilici... Sve to čini cjelovitu sliku današnje obitelji o kojoj autorica progovara na osobit način. Kroz psihološko-ispovjedne monologe majke, oca, djeteta, obiteljske prijateljice i prijatelja, Željka nas vodi kroz radnju otkrivajući uzročno-posljedične tragove jedne iskrene ljubavi okrunjene brakom, djetetom, srećom!… pa potom prazninom, udaljavanjem, nevjerom, izdajom... i na kraju – tragedijom uzrokovanom automobilskom nesrećom u kojoj pogiba cijela obitelj.

Gradeći fabulu na relaciji realno-fantastično, spisateljica balansira između životnih i posthumnih ispovijedi svih članova obitelji koji nastavljaju pričati priču i onog trena kada fizički umiru na mjestu nesreće, preobražavajući se u fiktivni oblik ptice. Stoga i naslovnica likovno korespondira sa samim sadržajem romana.

Način na koji nam je Željka Kovačević Andrijanić prenijela temu odnosno fabulu romana je atipičan je, njezin, originalan. Ona ulazi u lik muškaraca, djeteta i žena. Svi likovi poprimaju formu ''JA'', ispričanu u prvome licu. Forma ''JA'' inače je takva da otvara piscu veću mogućnost otvorenosti prodirući u iskrenost. Takva se forma zavlači u najskrivenije pore svijesti i podsvijesti i odlična je za psihoanalitičke ispovijedi koje upravo čine tkivo ovog romana.

Autorica je po zvanju učiteljica i doktorandica Poslijediplomskog studija pedagogije, pedagoški i medijski oblik rada s ljudima nije joj stran, pa joj i sama struka olakšava poniranje u forme: JA-dijete, JA-majka i žena, JA-otac i suprug, JA-prijateljica... i to – vrlo uspješno! Ona ulazi u tajne svjetove osmogodišnje djevojčice koja iz svog kuta objašnjava odnose između mame i tate, braneći ih iz petnih žila (tipično dječje) kako bi izgradila svoju istinu utemeljenu u nadi da će se roditelji ipak u konačnici pomiriti, jer djeca čeznu za cjelovitom obitelji. Ona ulazi i u mušku psihu postajući: JA-muškarac, JA-tata, JA-muž, -JA ljubavnik... pa patnik sa svim samopriznanjima, pogreškama i kajanjima.

Možda bi bilo za očekivati da je u ženskim licima nadjačala dječju i mušku psihologiju, ali nije! U svim je likovima uspjela prodrijeti u temeljni supstrat rodova.

Ono na što je autorica svakako htjela skrenuti pažnju usmjereno je na komunikaciju koja je u međuljudskim odnosima površna, maskirana pa čak i lažna, dok se paralelno provlače ispovijedni monolozi pojedinca u kojima je iskrenost ogoljena do srži, gotovo bolna. Ta svjesnost svih likova koji uistinu znaju što moraju činiti potpuno je blokirana pred realizacijom čina. Brze i ''krnje'' rečenice samo su zbiljni odraz današnjeg modernog svijeta –  svijeta u kojemu sve prividno (materijalno) "sjaji", a pod ljušturom "trne i trune" ljudska duša pateći više nego ikad. Nedostatak tolerancije, slušanje sugovornika, brzi protok informacija, nedostatak milosrđa, poniznosti, strpljivosti, služenja... a ishitrena upotreba nepromišljenih riječi poput psovki "na svakom koraku" i ružnih, uvrjedljivih riječi – sve su to važni uzroci raspadanja mnogih današnjih obitelji.

Ovakvi bi romani trebali potaknuti čitatelje na dublje promišljanje o osnovnim vrijednostima na koje mnogi danas zaboravljaju, preskaču ih, zametnu negdje u kut... kao: ima vremena ili nisu važne, a vrijeme se zna neumoljivo osvetiti kao i u ''Ulici neriješenih zagonetki'' u kojoj više ni za što nije bilo vremena, osim za smrt. Tek u smrti akteri sagledavaju svoje živote u cjelini, preispituju vlastite greške i dolaze do spoznaje da ništa nije bilo toliko vrijedno koliko ljubav i obitelj, zajedništvo i tolerancija.

Željka Kovačević Andrijanić pruža nam i nadu, a ona se nazire u autoričinom vjerovanju po kršćanskome nauku, da će svi zajedno pronaći ljubav na onom višem, anđeoskom nivou, kad se u "liku ptice-anđela" ponovno sretnu u Raju...
 
Silvija Benković Peratova, prof.




Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 18:25 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, ožujak 1, 2011




Roman Željke Kovačević Andrijanić pod nazivom “Ulica neriješenih zagonetki” mogao bi se definirati kao slagalica koju nije moguće u cijelosti sastaviti u jako kratkom vremenu. No, kako naš zadatak kao čitatelja ili kritičara nije uvijek nešto sastaviti, mi smo ovaj roman pokušali rastaviti do najsitnijih dijelova ne bi li nam se ukazao onaj vrh čitalačke piramide koji se u romanima često na samom početku raspoznaje. (Naravno da se već iz ove nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu i sl.)

Kovačević Andrijanić kroji roman u pet dijelova, u pet sličnih priča s kojima nas upoznaju pet lica, a koje opet spaja različitim pripovjedačkim tehnikama...

...Vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima.

Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkoga prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje ... tjeraju nas da što prije otkrijemo “zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?”...

...Tako roman o ljudima koji su nesposobni ostvariti svoje živote postaje roman o gradu koji je predodređen za tugu. Grad je zrcalo (kojega Kovačević Andrijanić često spominje) koje skuplja njihove odraze i momente isključenosti...

...Postavlja se pitanje mogu li se u gradu koji je predodređen za tugu slobodno šetati djeca koja još nisu iskusila život...? Kovačević Andrijanić odgovara: ne. Jer njihove misli odrasli ne razumiju...

...Možemo, dakle, zaključiti kako si je Kovačević Andrijanić u ovom romanu zadala težak zadatak da kroz mnoštvo likova progovori o gradu te da nam različitim pripovjedačkim tehnikama ukaže na energiju grada koji u crnilo usisava svoje protagoniste poput nemoćnih vojnika pred najezdom neprijateljske ruke.

I ako ste na temelju napisanoga pomislili kako je ovaj ... roman prepun negativnih emocija – varate se! Roman obiluje neizrečenom nadom kako ipak postoji neko mjesto na svijetu gdje se tuga još nije rodila!


Kristina Posilović, prof.



Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 19:14 |Isključeno | Komentari: 0
petak, veljača 25, 2011

 


Željka Kovačević Andrijanić:
GRAD ZATOČENIH PROLAZNIKA
DHK – Ogranak u Rijeci i VERBA d.o.o. Rijeka

Kao i svaki odani poklonik lijepe književnosti, veoma ugodno se osjećam kada pročitam nadahnutu i leksičkim bogatstvom oplemenjenu zbirku pjesama. Tada mi se život učini ljepšim, pa poželim da nikada ne prestane ovo zvjezdano trajanje u vremenu i prostoru što mi je dodijeljeno božjom providnošću i ljudskim nadanjem.

U trenutku dok zapisujem ove riječi, sluhom mi odzvanjaju versi pjesnikinje Željke Kovačević Andrijanić uzidane u stihovanu knjigu naslovljenu sintagmnom Grad zatočenih prolaznika. Pomalo čudan i podosta mističan naziv za lirsko štivo izvezeno prefinjenim nitima leksema od govorne svile na svjetlosnoj potki. Nalično paškoj čipki u čijoj dubini prebiva povjesna istina. Plodna kao zemlja. Modra kao more. Vedra kao nebo kad zavlada ljeto.

Takve mi slike promiču mislima dok tražim izraze kojima ću, na primjereni način, prenijeti dojmove o Gradu u kojemu obitavaju zatočeni prolaznici. S radošću priznajem kako sam bio jedan od njih i kako sam, evo, izašao iz te oaze rose i mediteranskoga mirisa da opišem to što sam osjetio dok sam hodio lirskim ulicama toga čarobnog Grada. Radi pojašnjenja dodajem da sam svaku pjesmu vidio i doživio kao ulicu, a svakog prolaznika kao jednu riječ u pjesmi.

U osam ciklusa koji, zapravo, čine oktavu kvartova u Željkinom Gradu sazdanom od pjesme, označen je put kojega smo prošli ili ćemo proći od rođenja do relativne ljudske vječnosti. Taj put je toliko dug, naporan i drag, koliko smo spremni slijediti poznati nam trag. Trag naših majki i naših očeva. I svih dobrih ljudi do kojih držimo.

Željka Kovačević Andrijanić u ranoj je mladosti zaorala svoje prve lirske brazde na nepreglednom i plodnom poetskom polju. Iz njih je, već do punoljetstva, izniknula prva zbirka pjesama pod naslovom Udvoje. Do dvadesete godine života objavila je svoju drugu knjigu Nježni stihovi, a u dvadesetdrugoj treću stihozbirku U njedrima oluje.

Nesumnjivi talent i radišnost podarili su joj u to vrijeme vrijedna priznanja na književnim natječajima i literarnim smotrama mladih stvaralaca. Time se ne mogu podičiti mnogi znani pisci koji su zvjezdane uspjehe spisateljskog stvaralaštva požnjeli u srednjim ili poznim godinama života. No, Željki je to pošlo za stihom doba mladosti.

Grad zatočenih prolaznika ukazao se čitateljima mnogo godina poslije prvih objavljenih zbirki poezije. U tome razdoblju pjesnikinja se posvetila osobno i društveno važnim obavezama stvaranja obitelji i odgoju novih generacija. Podarila je rodu Kovačevića i Andrijanića tri draga nova člana koji će, skupa s ostalim dobrim i vrijednim ljudima, osigurati ljepšu i perspektivniju budućnost ove zemlje. Uz to je je pomagala u odgajanju tisuća djece kroz djelatnost ustanove u kojoj je radila.

Paralelno s tim važnim poslovima pisala je pjesme. Strpljivo i smjerno podizala je grad u kojega je naseljavala zatočene prolaznike. Najprije samu sebe, a onda i sve drage ljude s kojima je dijelila i dijeli čari ovozemaljskog života. Tako su se na jednom mjestu, u Gradu zatočenih prolaznika, našla njezina djeca, suprug, roditelji, djeda i baka, ini znanci i prijatelji i mnogo toga što nas veže sa ovom lijepim svijetom nakrcanim mnogim dobrima, a među njima i onim stvarima i događajima kojih se ne bismo rado sjećali. Ali, život nije samo pjesma, radost i smijeh. Život je i bol i tuga, a katkad i gorčina. Ispunjen pelinom, koprivama pa čak i, otrovnim biljem.

Kroz sve to grko bilje i obilje, kroz razne scile i haribde trajanja, od vedrog djetinjeg jučer do oblačnog i zbiljnog danas, prošla je pjesnikinja Željka Kovačević Andrijanić. Bolujući ono što je ružno i tužno, slaveći sve što je lijepo i trpko. Boreći se za svoje i opće, i ne zastajući pred zidom sumnje i plača. Na tome dugom i iscrpljujućem putu proživljavala je zebnje i strahove, zaobilazila prepreke i otpore, dijelila osmijehe i riječi utjehe.

O svemu tome bilježila je stihovane zapise koji su, u dugim besanim noćima ili lijepim proljetnim i ljetnim jutrima pretakani u opojne pjesme i dojmljive novele, priče i romane. Pjesme su stavljene na uvid kroz Grad zatočenih prolaznika, a prozni radovi će se naći u knjigama koje slijede. Nadamo se uskoro, unatoč recesiji i tmurnoj književnoj zbilji.

Poetsku zbirku Željka je s razlogom i dužnim poštovanjem posvetila svojim intimnim životnim suputnicima, sinovima i suprugu. Oni su su bili i ostali svijetlim točkama u njezinom životu, ispunjenom napornim radom i relaksirajućim stvaralaštvom. Tko piše i čita, taj najbolje znade koliko je knjiga važna u lijepom i teškom ljudskom bitisanju. Ostali to vide, svatko na svoj način.

U pjesmama Željke Kovačević Andrijanić prevladavaju motivi i boje svakodnevlja. U njima je racio ispred iracia. Glas iznad šutnje. Mjesec iza sunca. Let ponad padanja. Pozitivna energija zrači iz svake pjesme, makar u nekima stoje upitnici, a u drugima se nazire tjeskoba.

„Bojim se sebe. / Uostalom, nije li ljudski / Bojati se onoga što ne poznajemo?“

Tako se pjesnikinja obračunava sa vlastitim strahovima i nedoumicama u pjesmi pod naslovom Strah. Lažno je vjerovati kako mnogo znamo i kako smo opće mjesto na planetu Zemlja. Kamo god krenemo nailazimo na nepoznanice svega postojećeg. Čak ni sami sebe dovoljno ne znamo jer, na mnoga stanja vlastitoga ega nemamo prave niti konačne odgovore. Zato je nesuvislo dijeliti lekcije onima koji umišljaju da su mudriji od Sokrata. Daleko je bolje spoznati granice i u njima naći smisao življenja.

Poezija Željke Kovačević Andrijanić oplemenjena je bogatom leksikom i snažnim filozofskim porukama. Tonovi njezinog stihovlja obojeni su melodičnim sazvučjem zavičajnih motiva i pojavnosti, tako da kod čitatelja ostavljaju dojam kakav se javlja dok gledamo radove realističnih slikara. U njima nema disonantnih mjesta niti nerazumljivih jezičkih akrobacija kakve nalazimo kod nekih suvremenih pjesnika sklonih eksperimentiranju na poetskom polju. Njezina misao je duboka i jasna, glas odmjeren i čujan, a rima tečna i žuborna kao planinski potok ili morski šapat. Lirska vizija Željkinog poetskog svijeta odiše bogatstvom raznovrsnih stilskih figura i aforističnih iskaza, što joj pojačava literarnu snagu i uzdiže je iznad prosječnosti.

Iako njeguje osebujan poetski izričaj, u nekim se pjesmama mogu prepoznati: Matoševa simbolika, Jesenjinova melodika, Tinova ritmika, Cesarićeva deskripcija, Dragojevićeva funkcionalnost, Fijamengova fonetika, Parunovska zagonetnost, Krmpotićevska inovativnost ili Paljetkova milopojnost. Sve te odlike nadograđene su Kovačević Andrijanićevskom senzibilnošću, misaonom zrelošću i lirskom nadarenošću kakva krasi samo probranije hrvatske pjesnike.

Tematsko i leksičko bogatstvo Grada zatočenih prolaznika kod svakog će ljubitelja sjetne pjesničke riječi probuditi želju da ponovo otvori njegove stranice te da uživa u šetnji inspirativnim ulicama i prostranim trgovima na kojima se događa gibanje vremena, let beskrilih ptica, tražodušje prošlosti i tango cvjetanja. U tom gradu snova živa su sjećanja na sve što je bilo i što vazda traje.

To zna pjesnikinja i svi koji vole.
I koji životu ne okreću leđa.
Čak ni onda kad je gorak kao pelin.


 Ivo Mijo Andrić, i
iz knjige "Čitačeva riječ":





Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2013. Željka Kovačević Andrijanić



kovacevic-andrijanic @ 19:44 |Isključeno | Komentari: 0





 
Željka Kovačević Andrijanić osebujna je pjesnikinja koja je na sebe skrenula pozornost hrvatske književne kritike još s prvom knjigom Udvoje objavljenom u dobi od šesnaest godina. S devetnaest godina bila je dobitnica nagrade Hrvatskog književnog i znanstvenog društva 1991. godine za zbirku Nježni stihovi, a zbirku pjesama U njedrima oluje objavila je 1993. godine.


Sad, nakon pjesničke stanke, javlja nam se s novom zbirkom Grad zatočenih prolaznika u kojoj se ogleda zrelost pjesničke misli i izričaja premda su pjesme pisane u razdoblju od 1991. do 1998. godine.

Stih je u zanosnom ritmu, u kojem se osjeća razigrana duša autorice koja se propitkuje o vlastitim izvorištima u koja vješto ubacuje motive bajki, ali samo kao ravnotežu katkad socijalno-društvenom tonu pojedinih pjesama kojima pokušava otopiti zaleđenost svijeta i stvarnosti.

Katkad se pjesnikinja obraća neimenovanom sugovorniku i s njime vodi razgovor, postavljajući pitanja ili dajući odgovore: Tko to tako tiho kuca / - kao da se nečeg boji? / Ja sam, ljeto! Otvori mi, / na pragu ti već dugo stojim.../.

Nisu to pjesme iz kojih izbija gorčina proizišla iz otužne nam svakodnevice, već više mudra propitkivanja što nam je činiti na ovome svijetu: Kad bih u neprekinutosti vremena / neprozirnu, nevidljivu nit / rastrgla na dvije, / svaka bi imala svoj početak / ili kraj…/.    

Pjesnikinja vješto ubacuje u svoje stihove sjećanja na djetinjstvo: Može li išta boljeti više no nevina dječja surovost? / Sjela bih na neki samotni zidić / u kutu dvorišta / i više ne bih lovila…/.

U šestom ciklusu ipak više s nostalgijom pjeva o stvaranju nego što je romantično raspoložena. Međutim, pjesnikinja je prije svega u potrazi za ljubavlju. U pjesmi naslovljenoj Beskrila ptica pjesnikinja konstatira: Mendule ne cvatu / u ognju. / Ranili su mi / krila./.

Pokatkad autorica teži sažetosti, umjetničkom idealu da sa što manje riječi kaže što više, ali u većini pjesama ona se, kao poetesa koja se voli poigravati riječima, kroz razmišljanja o životu i smrti dotiče dužih strofa u kojima propitkuje o smislu: …Uvijek iskamo / najteže pute, / premda postoje / iskušane rute… / Kad bi drukčije bilo / opet valjalo ne bi: / tad nikada ništa novog / ne bismo saznali o / sebi.

Rukopis Grad zatočenih prolaznika kvalitetno je pjesničko ostvarenje koje će oplemeniti i obogatiti čitatelja koji u poeziji traži puninu riječi, toplinu opisanih krajobraza i mudrost koja olakšava svakodnevicu. Topla, dojmljiva, jednostavna, ali duboka poezija Željke Kovačević Andrijanić u stanju je osvojiti svakog ljubitelja prave poezije.  


Diana Rosandić, urednica



Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 19:43 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, veljača 20, 2011
 




UGODAN ČITATELJSKI DOŽIVLJAJ


Željka Kovačević (1971) dosad je objavila dvije zbirke stihova.  Knjiga koja je pred nama, "U njedrima oluje", njezina je treća pjesnička zbirka i donosi njezine najnovije pjesme nastale od 1988. do 1993. godine. Što nam donosi knjiga? Prije svega nastavak pjesničke avanture započete u ranijim zbirkama, posebice zbirci "Udvoje", jer je većina Kovačevićkinih pjesama objavljenih u zbirci "U njedrima oluje" sentimentalnog karaktera. Riječ je, zapravo, o ljubavnim pjesmama u kojima pjesnikinja, osim određene ljubavi prema muškarcu, ispovijeda i svoju općezemaljsku ljubav prema prirodi, pticama, oluji, vremenu, moru i svemu ostalom što može zaokupljati pjesničku maštu. Stoga možemo govoriti o stanovitom sentimentalizmu, tako čestoj pojavi u hrvatskoj poslijeratnoj lirici, koja je utemeljena još za starih majstora hrvatskog moderniteta, Dobriše Cesarića i dragutina Tadijanovića te kasnije, u nekim pjesmama, i Antuna Šoljana.





Zbirka je podijeljena u dva dijela koja se sastoje od sedam ciklusa. U drugom dijelu knjige autorica mijenja svoj poetski rukopis i priklanja se svojevrsnom neoegzistencijalizmu koji nas podsjeća na ostvarenja pjesnika sada već starije generacije, Slavka Mihalića. Tu pjesnikinja propitkuje smisao egzistencije te donosi stihove koji su zabrinuti za sam smisao života. Ove su pjesme zrelije po svojoj poetskoj razini izražavanja i to je, ujedno, najbolji dio ove zbirke te, slobodno možemo reći, njezina dosadašnjeg pjesničkog opusa. 

Lirska punoća ove pjesničke zbirke jamči čitatelju ugodan čitateljski doživljaj te se nadamo da Željka Kovačević neće samo na tome ostati.



Novi list, Rijeka, 1994. godine




Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 07:12 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, veljača 15, 2011




 

…Željka Kovačević nadarena je pjesnikinja koja u slobodnom i nevezanom stihu ostvaruje poeziju kojom dominira osjećaj za profinjenost nijanse, adekvatan i naglašen ritam te muzika stihova, koji sjedinjeni stvaraju dojmljivu simbiozu strastvenog i stihijskog s osjećajnim i hipersenzibilnim. Pjesništvo je to koje čine osobne, ljubavne, misaone, rodoljubne i ispovjedne pjesme. Ono što niče ispod pjesničkog pera Željke Kovačević jedan je veliki spektar emocija, boja, htijenja, poruka, bogate metaforike i trenutačnih impresija…
    
 


…Stihovi iz ove zbirke spontano otkrivaju karakter poetesinih poetskih stremljenja: da se putem nenametljive i jednostavne, često i narativne transpozicije, preko blage metaforične obojenosti koja se odvija u auditivnim prostorima jedne slobodne prozodijske strukture nevezanog i slobodnog stiha, pronađe smisao, da se otkrije ljepota svakidašnjeg i registrira brutalnost sadašnjeg… Dobar dio pjesama jedna je vrst pjesnikinjinog unutrašnjeg monologa kojim se u potpunosti i hrabro otvara čitaocu. Strastvenost njezinog pjesničkog iskaza ukazuje na senzibilnog i temperamentnog lirika, koji duboko i iskreno pretače u stihove svoje dojmove i trenutačne impresije. Posebno bih istaknuo ciklus ljubavne poezije, koji svojom zrelošću i čulnošću ispjevanog i blagim sukusom erotskog ima sve kvalitete umjetničke ljubavne poezije.
 
…Poetski iskaz Željke Kovačević čvrst, ponekad i škrt u svojoj ispovjednoj iskrenosti, čime dobiva na ekspresivnosti i snazi. Pjesme u prozi, prisutne u ovoj zbirci, zgodan su eksperiment koji svojom poetskom snagom nimalo ne zaostaje za najboljim pjesmama ove zbirke, čime se autorica predstavlja kao umjetnik otvoren za sve domete, strukture i inovacije u hrvatskom pjesništvu.
 
Tematska, motivska, strukturna šarolikost pjesničke zbirke ukazuje na to da se radi o perspektivnoj kovačici stihova, čije vrijeme tek dolazi…
 
23. travnja 1993. godine





Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić






kovacevic-andrijanic @ 13:57 |Isključeno | Komentari: 0
subota, siječanj 15, 2011



Mlada pjesnikinja Željka Kovačević iz Rijeke jedna je od onih djevojaka koje se nadarenošću i ustrajnišću izdvajaju iz slapa velike i uglavnom anonimne adolescentne poezije i prevladavaju opća mjesta novim duhom i novom duhovitošću.
 





U iznimno bogatoj produkciji Željke Kovačević postoje, naravno, i pjesme kakve smo navikli čitati u spomenarima senzibilnih djevojčica, no i te su u ovom slučaju podvrgnute već stasalom kriteriju s očitim znacima napora prema zanatskoj dovršenosti, prema čvrstom oblikovanju, s mjerom i ukusom.



Zagreb, 1987. godine




Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić


kovacevic-andrijanic @ 20:57 |Isključeno | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.